Dom > Blog > Sadržaj

Kako će iranski sukob pogoditi europska energetska tržišta?

Mar 03, 2026

Udari Sjedinjenih Država i Izraela protiv Irana ponovno su otvorili najposljedičnije energetsko-sigurnosno pitanje u globalnom gospodarstvu: prekid bliskoistočnih tokova nafte i plina koji prolaze kroz najvažniju svjetsku energetsku čvornu točku, Hormuški tjesnac. U igri je oko 20 milijuna barela nafte i naftnih derivata dnevno – otprilike petina globalne potrošnje – plus sav izvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata, što je ekvivalentno oko 20% globalne trgovine LNG-om. Od prvih udara 28. veljače, plovidba kroz tjesnac se gotovo zaustavila.

Neposredni utjecaj na cijene energije bio je značajan. Cijene nafte skočile su oko 8 posto, a europska cijena plina oko 20 posto ujutro 2. ožujka. Dugoročni-učinak na cijene energije ovisit će o tome koliko dugo neprijateljstva traju i njihovom utjecaju na plovidbu kroz Hormuški tjesnac. Kratki sukob ubrizgao bi geopolitičku premiju rizika na tržišta nafte i plina. Dugotrajni poremećaj – možda tijekom nekoliko tjedana – počeo bi smanjivati ​​zalihe, ograničavati logistiku i stezati globalne bilance nafte i plina, s mnogo većim učincima na cijene.

Europa daleko manje ovisi o zaljevskoj nafti i LNG-u nego Kina, Indija, Japan ili Južna Koreja, ali nije izolirana. Nafta i LNG globalna su tržišta: bilo kakva blokada Hormuškog tjesnaca mogla bi izazvati trenutačne skokove cijena koji bi pogodili Europu bez obzira na njezin ograničen fizički uvoz.

Najizraženija ranjivost Europe je LNG. Ako se protok LNG-a kroz Hormuški tjesnac ograniči, globalna dostupnost spotova odmah se smanjuje. Europa bi tada bila prisiljena natjecati se s azijskim kupcima za fleksibilne terete na spot tržištu – nešto što je viđeno tijekom energetske krize 2021.-2023. To bi podiglo europske cijene plina, posebno zato što je Europa započela 2026. s mnogo nižim razinama skladišta plina nego posljednjih godina: 46 milijardi kubičnih metara (bcm) krajem veljače 2026., u usporedbi sa 60 milijardi kubičnih metara 2025. i 77 milijardi kubičnih metara 2024.

Operacije punjenja skladišta mogle bi biti poremećene, stvarajući pritisak na industrijske troškove energije u Europi. Više cijene plina doprinose cijenama električne energije i industrijskim maržama, posebno za plin{1}}intenzivne sektore. Ako cijene nafte i plina skoknu u tandemu, zamjena će biti teža, potencijalno potaknuti obnovu potražnje za ugljenom i pritisak za uštedama-na strani potražnje. Postizanje europskog cilja snižavanja troškova industrijske energije – pitanje koje je u središtu zabrinutosti čelnika EU-a za konkurentnost – moglo bi postati kompliciranije.

Kada je riječ o nafti, odluka Opec+ od 1. ožujka o povećanju proizvodnje u pokušaju smirivanja tržišta svakako je važna. Međunarodna agencija za energiju odlučit će hoće li dopustiti svojim državama članicama kolektivno korištenje 90-dnevnih uvoznih-ekvivalentnih zaliha nafte koje moraju imati u slučaju ozbiljnog-prekida opskrbe naftom. SAD za sada ne razmatra puštanje nafte iz svojih velikih strateških rezervi nafte (američke zalihe premašuju zahtjeve IEA-e), signalizirajući da Washington vjeruje da će svaki skok cijena biti ograničen.

Ako već nisu, kreatori europske politike trebali bi pripremiti planove za nepredviđene situacije u slučaju produljenog zastoja na Bliskom istoku. Što se tiče plina, Europska komisija trebala bi koordinirati s vladama EU-a mjere sigurnosti-op-opskrbe koje bi se uvele-u slučaju velikog skoka cijena ili nestašica. To bi moglo uključivati: i) praćenje tržišta LNG-a kako bi se razumio opseg bilo kakvog mogućeg preusmjeravanja tereta u Aziju i provođenje svih mogućih opcija za osiguranje sigurnosti opskrbe; ii) priprema EU strategije za-smanjenje potražnje za plinom; iii) više koordiniranih operacija punjenja skladišta plina u nadolazećim mjesecima, kako bi se osigurala-troškovna učinkovitost i sigurnost opskrbe za sljedeću zimu (za koju punjenje počinje u proljeće).

Za Europu je obnovljeni američko-izraelski sukob s Iranom podsjetnik da je na strukturno čvršćem i globaliziranijem tržištu plina fragmentacija skupa. Instrumente predostrožnosti uspostavljene tijekom energetske krize, uključujući-koordinaciju punjenja skladišta plina na razini EU-a i zajedničke napore za jačanje sigurnosti opskrbe, trebalo bi sačuvati – ne ukinuti.

Situacija također pojačava temeljniju točku: izloženost Europe geopolitičkim šokovima i dalje je ukorijenjena u njezinoj kontinuiranoj ovisnosti o uvezenim fosilnim gorivima kojima se trguje na nestabilnim globalnim tržištima – čak i ako je ovisnost s Rusije prebacila na druge dobavljače, ne samo na SAD. Umjesto usporavanja prijelaza s-niskom emisijom ugljika, nove napetosti pokazuju da bi trebalo ubrzati primjenu čistih, domaćih izvora energije. Samo smanjenjem strukturne ovisnosti o uvozu nafte i LNG-a Europa može trajno zaštititi svoje gospodarstvo od ponovljenih vanjskih šokova.

 

Pošaljite upit